Liberalizacija željezničkog teretnog prijevoza u Republici Hrvatskoj

  • Liberalizacija željezničkog teretnog prijevoza u Republici Hrvatskoj

    Autori: Dragica Flam, Nataša Oliva Prgeša, Kristijan Solina

    Ključne riječi:   liberalizacija, željeznica, teretni željeznički prijevoz, željeznička infrastruktura, željezničke usluge

    Korak prema liberalizaciji željezničkog tržišta i stvaranju jedinstvenog europskog željezničkog prijevoznog tržišta započet je donošenjem željezničkih direktiva početkom 90-ih godina. Prve zakonodavne mjere išle su u smjeru računovodstvenog razdvajanja djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom od djelatnosti prijevoza te sprečavanja prelijevanja državnih potpora iz jedne djelatnosti u drugu. Sljedećim zakonodavnim paketom omogućen je bio pristup pojedinim teretnim željezničkim prijevoznicima iz država članica na TEN-T mrežu, a daljnji korak predviđen tim zakonodavnim paketom bio je slobodan pristup mreži za obavljanje željezničkog teretnog prijevoza (domaći i međunarodni prijevoz). Drugim željezničkim paketom iz 2004. godine otvara se tržište prijevoza tereta na čitavoj željezničkoj mreži Europske Unije. Istovremeno u Republici Hrvatskoj je bio na snazi Zakon o hrvatskim željeznicama (NN br. 53/94, 139/97 i 162/98), kojim je djelatnost javnog prijevoza putnika i stvari u unutrašnjem i međunarodnom prometu željezničkim prijevoznim sredstvima, kao i izgradnja, modernizacija i održavanje željezničke infrastrukture te modernizacija i održavanje željezničkih vozila, kao djelatnost od posebnog društvenog interesa, bila povjerena javnom poduzeću HŽ – Hrvatske željeznice, iz čega je razvidno kako predmetnu djelatnost u tom razdoblju nije mogao obavljati niti jedan drugi prijevoznik, osim ovog javnog poduzeća.
    Izmjenama Zakona o željeznici (NN br. 123/03, 30/04, 153/05, 79/07, 120/08 i 75/09; dalje: ZOŽ) bilo je propisano kako će se od dana pristupanja RH u punopravno članstvo Europske Unije priznavati dozvole izdane željezničkim prijevoznicima od mjerodavnih tijela drugih država članica Europske Unije, a koja okolnost se ostvarila 1. srpnja 2013. godine što se može uzeti kao datum pravne liberalizacije tržišta željezničkog teretnog prijevoza u Republici Hrvatskoj. Izmjenom željezničkog zakonodavstva i Zakonom o željeznici (NN br. 94/13, 148/13) iz sredine 2013. godine tržište teretnog željezničkog prijevoza u potpunosti je liberalizirano, a u pravni poredak Republike Hrvatske prenijeta je tzv. Recast Direktiva. Stvarna ili praktična liberalizacija u Republici Hrvatskoj nastupila je u ožujku 2014. godine kada je prvi novi željeznički teretni prijevoznik ispunio sve pretpostavke za obavljanje djelatnosti željezničkog teretnog prijevoza. Prva konkurencija povijesnom teretnom željezničkom prijevozniku zapravo se pojavila s ostvarivanjem prijevoznih rezultata novih teretnih prijevoznika krajem 2015. godine. Mogućnost korištenja željezničke infrastrukture za sve željezničke teretne prijevoznike i pojava novih prijevoznika pred upravitelja infrastrukture postavlja određene zahtjeve za pružanjem usluga. Uz osnovnu uslugu korištenja pruga i kolosijeka, za vožnju vlaka ključna uloga stavljena je i pred upravitelje uslužnih objekata i pružatelje usluga u uslužnim objektima . Definiranje željezničkih usluga i metodologija izračuna naknada ključan su čimbenik transparentnosti tržišta koje treba biti usmjereno prema potrebama prijevoznika. U vrijeme integriranih željezničkih tvrtki segmentacija usluga nije bila potrebna, a potreba za definiranjem željezničkih usluga pojavila se prilikom razdvajanja željezničkog prijevoza od upravljanja željezničkom infrastrukturom. U Republici Hrvatskoj Zakonom o željeznici (NN br. 94/13, 148/13) tržište željezničkih usluga u bitnome čine usluge i subjekti na tržištu. Tako definirano tržište na kojem djeluje upravitelj infrastrukture i operatori uslužnih objekata, koji pružaju željezničke usluge, a koje su podijeljene prema potrebi korištenja u različite skupine i to: minimalni pristupni paket, pristup uslužnim objektima i uslugama koje se pružaju u tim objektima, uključujući pristup prugom do uslužnih objekata, dodatne i prateće usluge. Željeznička infrastruktura definirana je Zakonom o željeznici kao javno dobro u općoj upotrebi koje pod jednakim i transparentnim uvjetima treba biti dostupno svim željezničkim prijevoznicima. Liberalizacijom željezničkog tržišta pokušava se podići kvaliteta pružanja željezničkih usluga korisnicima željezničkog prijevoza, ali i smanjiti troškove održavanja željezničke infrastrukture i upravljanja prometom za iznos naknade koja se naplati od prijevoznika. Razvoj tržišta se očituje u povećanju broja korisnika, ali i broja pružatelja usluga, te količina korištenih usluga što će u završnom dijelu rada biti obrađeno kroz pokazatelje stanja na tržištu.