Postoje li elementi ostave u ugovorima o vezu u lukama nautičkog turizma?

• Postoje li elementi ostave u ugovorima o vezu u lukama nautičkog turizma?

  Autori: Dr. Vesna Skorupan Wolff, Dr. Adriana Vincenca Padovan

   

   

  Ključne riječi: ugovor o vezu, opći uvjeti poslovanja marina, luka nautičkog turizma, odgovornost marine, ostava, čuvanje, plovilo, jahta, brodica

   

  Ugovori o pružanju usluga luka nautičkog turizma, poglavito ugovori o iznajmljivanju vezova, a zatim i oni o prihvatu i čuvanju plovnih objekata te njihovu uređenju, pripremanju, održavanju, servisiranju i popravljanju nisu pravno regulirani posebnim zakonskim odredbama. To su atipični inominatni ugovori nastali u poslovnoj praksi luka nautičkog turizma. Riječ je o ugovorima koje priprema i predlaže jedna ugovorna strana, a uvijek je to pružatelj usluge veza, znači, luka nautičkog turizma. Prilikom sklapanja ugovora i određivanja opsega i sadržaja obveza te ugovorne odgovornosti stranaka primjenjuje se praksa korištenja općih uvjeta ugovora luka nautičkog turizma. U poslovnoj praksi hrvatskih luka nautičkog turizma ugovori o vezu se nisu ustalili u svom sadržaju. U praksi se iza naziva „ugovor o vezu“ često kriju pravni poslovi koji imaju vrlo različit sadržaj, pravnu prirodu, opseg ugovornih obveza stranaka, a time i ugovornu odgovornost koja proizlazi iz tih ugovora. Iz preliminarne analize, primjećuje se da su opći uvjeti poslovanja luka nautičkog turizma neujednačeni i nestandardizirani, a središnji problem ove materije je njihova nepreciznost i nedorečenost.

  Posljedica ovog ozbiljnog nedostatka postojećeg autonomnog prava jest neujednačena sudska praksa, što sve zajedno dovodi do pravne nesigurnosti. Pri tome valja naglasiti,  da domaći sudovi ne prepoznaju činjenicu postojanja čitavog spektra različitih usluga koje luke nautičkog turizma pružaju u okviru svojih ugovora o vezu. Naime, u praksi oni mogu varirati od jednostavnog ustupanja mjesta za vez, do vrlo složenih kombinacija usluga koje uz to uključuju primjerice čuvanje, održavanje, popravak plovila i sl. Uz to, složen je i zakonodavni okvir koji se primjenjuje na ove ugovore, a čine ga opće odredbe obveznog i ugovornog prava iz ZOO-a te posebne zakonske odredbe o onim tipovima ugovora čije elemente ugovor o vezu ili njegovi sastojci sadrže, primjerice odredbe ZOO-a o ugovorima o ostavi, najmu, djelu, nalogu te odredbe o potrošačkim ugovorima. U odnosu na održavanje i popravak plovila mogu doći do primjene i odredbe PZ-a koje kao specijalni propis uređuju taj segment ugovora. Relevantan može biti i Zakon o zaštiti potrošača. U okviru kompleksne materije ugovora o vezu kao jedno od iznimno važnih pitanja u praksi pojavljuje se pitanje postoji li i u kojim slučajevima odgovornost luke nautičkog turizma korisniku veza za čuvanje plovila na vezu. Odgovor na to pitanje zadire prvenstveno u raspravu o sadržaju konkretnog ugovora o stalnom vezu te analizu autonomnih izvora prava koji se na taj ugovor o vezu primjenjuju. Međutim, s obzirom na opisanu strukturu pravnih izvora otvara se i pitanje u kojim slučajevima se na ugovor o vezu primjenjuju odredbe ZOO-a o ostavi. U praksi, stranke mogu u ugovoru o vezu ugovoriti primjenu odredbi o ostavi, izričito isključiti primjenu odredbi o ostavi, a moguće je i da se u ugovoru ne spominje primjena zakonskih odredbi o ostavi, ali se ugovaraju obveze koje po svom sadržaju predstavljaju elemente ugovora o ostavi. Sagledat će se i razmotriti pravne posljedice koje nastupaju stranačkim disponiranjem o tom pitanju te što u ugovoru znači šutnja o tome.  Razvijeno tržište nautičkog turizma zahtijeva uravnoteženu zaštitu interesa stranaka koje u njemu sudjeluju (luka nautičkog turizma i korisnika veza). Takvi izazovi posebno dolaze do izražaja upravo u segmentu građanskopravne odgovornosti za štetu iz ugovora o vezu sa elementima ostave plovila. U ugovoru o vezu s elementima ostave plovila razina odgovornosti luke nautičkog turizma za štete na plovilu znatno viša nego u slučaju ako je ugovoreno samo ustupanje mjesta za vez. Naime, luka nautičkog turizma osim za ispravnosti i prikladnost veza koji ustupa na uporabu, preuzima i dodatnu odgovornost za čuvanje plovila. Pitanja koja se pojavljuju u impostaciji ovog ugovora zadiru u pitanje uloge, poslovanja i obilježja cjelokupne djelatnosti luka nautičkog turizma. S druge strane, imovina koju korisnik veza povjerava na čuvanje luci nautičkog turizma je također značajna, pa zaštita korisnika veza kod ugovora o vezu sa elementima ostave plovila ima i za ovu ugovornu stranu posebnu dimenziju. Za obje ugovorne strane odlučna je pravna sigurnost i predvidivost pravne zaštite koju mogu očekivati ako dođe do spora iz ugovora o vezu s elementima ostave. Predmet rada je cjelovita analiza ugovora o vezu koji sadrže elemente ostave plovila, a koji se primjenjuju u poslovnoj praksi naših luka nautičkog turizma. Radi boljeg razumijevanja složenih odnosa koji sklapanjem i izvršavanjem ugovora o vezu s elementima ugovora o ostavi nastaju, posebno se razmatra pravna priroda ovog ugovora. Istražuju se i na znanstvenoj razini proučavaju obilježja, sastojci i sadržaj ugovora o vezu s elementima ostave.

  Detaljno se analiziraju i tumače odredbe onih općih uvjeta poslovanja luka nautičkog turizma koje pružaju usluge čuvanja plovila na vezu te zakonski okvir koji se primjenjuje na ovaj tip ugovora. Predmet istraživanja je i sudska praksa u sporovima u kojima su sudovi odlučivali o odgovornosti luke nautičkog turizma za gubitak ili oštećenje plovila na vezu. Iscrpno se obrađuju prava i obveze stranaka iz ugovora o vezu s elementima ostave. Objašnjavaju se značenje i domašaj obveze čuvanja plovila, tumači se standard čuvanja plovila s pažnjom dobrog stručnjaka i posljedice koje mogu proizaći iz neizvršavanja te obveze. Govori se o tome kada počinje, a kada završava ispunjavanje ugovora u tom segmentu te koje su dužnosti korisnika plovila kao ostavodavca. Analizira se i posebno pitanje što je uz plovilo predmet ostave u ugovoru o vezu s elementima ostave, točnije, kada su predmet ugovora uz plovilo i zalihe hrane i pića te oprema koja nije ugrađena u samo plovilo.  Osnovna teza ovog rada je da kvalifikacija pravne prirode konkretnog ugovora o vezu te odabir materijalnog prava koji na ugovor treba primijeniti mora proizlaziti iz njegovog precizno i točno utvrđenog sadržaja, istražene i analizirane causae pravnog posla koju stranke žele postići sklapanjem ugovora,  kao i iz točno interpretiranih općih uvjeta poslovanja koji se na taj ugovor primjenjuju. Smatramo da bi unaprjeđivanje pravnog okvira za ugovore o vezu, pa tako i ugovore o vezu s elementima ostave trebalo ići u smjeru tipiziranja općih uvjeta poslovanja i izrade modela standardnih općih uvjeta poslovanja hrvatskih luka nautičkog turizma. Ovaj rad treba poslužiti kao znanstvena podloga za izradu općih uvjeta ugovora koji sadrže bitne sastojke ugovora o ustupanju mjesta na vez i čuvanju plovila. Svrha standardizacije općih uvjeta poslovanja je postizanje pravne sigurnosti i predvidivosti sudske i poslovne prakse, pojednostavljenje i ubrzavanje pravnog prometa, povećanje učinkovitosti ugovaranja, standardizacija rizika u svim istovrsnim poslovima. Time će se omogućiti lukama nautičkog turizma učinkovitiji nadzor nad sustavom vlastitog poslovanja. Ekspanzija nautičkog turizma zahtijeva složenu organizaciju, dobro pravno strukturirane i razrađene opće uvjete poslovanja te rutinirane postupke prilikom njihovog sklapanja i ispunjavanja s ciljem ostvarivanja jednoobraznosti u istovrsnim poslovima.